Sida odnosno na engleskom jeziku AIDS (Acquired immune deficiency syndrome) u prijevodu s engleskog označava sindrom stečene imunodeficijencije, a koji je posljedica specifičnog oštećenja organizma kojeg uzrokuje virus zvani HIV (human immunodeficiency virus) odnosno virus humane imunodeficijencije koji teško oštećuje imunološki sustav, a kao sekundarnu pojavu ima oportunističke infekcije i tumore. Kasno stanje te opake bolesti čini ljudsko tijelo prikladnim za oportunističke infekcije i uzrokuje sadržanost virusa HIV u njihovim tjelesnim tekućinama, krvi, sjemenu, vaginalnom iscjetku pa čak i mlijeku iz dojki. Prijenos tog virusa može se dogoditi kroz formu bilo analnog, vaginalnog ili oralnog seksa, transfuzije krvi, zaraženih hipodermičkih igli, prijenosa tekućina između majke i djeteta prilikom trudnoće, rođenja djeteta ili sisanja majčinih grudi ili bilo kakvo drugom vrstom izloženosti naprijed spomenutim tjelesnim tekućinama.
O podrijetlu sidu provedena su mnoga istraživanja I većina znanstvenika smatra da je bolest nastala na području podsaharske Afrike tijekom 20-tog stoljeća te kroz vremenski interval poprimila svojstvo pandemije sa procjenom da u svijetu u ovom trenutku ima više od 38 milijuna ljudi zaraženih tom bolešću. Od trenutka kad je Sida prvi put prepoznata, dakle od 5.lipnja 1981 godine Svjetska Zdravstvena Organizacija u suradnji s UN-ovim AIDS programom procjenjuje kako je sida ubila više od 25 milijuna ljudi. U Hrvatskoj prvi slučaj side zabilježen je 1986 godine. Sida je samo u 2005 godini ubila između 2,4 i 3,3 milijuna ljudi, od čega 570 000 djece, a trećina ukupnog broja žrtava živjela je u područjima podsaharske Afrike koja se još uvijek najviše bori i najviše stradava od side. Antiretrovilni tretman smanjuje kako smrtnost, tako i obolijevanje zarazom HIV-a, no taj tretman nije dostupan svim zemljama svijeta, a naročit problem je prethodno spomenuto područje podsaharanske afrike. HIV je retrovirus koji prvotno inficira vitalne organe ljudskog imunosnog sustava kao što su CD4+t stanice, makrofage i stanice dendrija. Neposredno i posredno ugrožava CD4+t stanice koje reguliraju pravilno funkcioniranje ljudskog imunološkog sustava. Kada HIV ubije toliko CD4+t stanica da ih je manje od 200 u mikrolitru krvi gubi se stanični imunitet što dovodi do Side. Ukoliko zaražena osoba nije podvrgnuta antiretroviralnoj terapiji prosječno vrijeme potrebno za napredak bolesti od zaraženosti HIV virusom do same side iznosi 9 do 10 godina, a prosječno vrijeme preostalog životnog vijeka osobe nakon što se sida razvila iznosi nešto više od 9 mjeseci. No stopa progresije kliničke bolesti poprilično varira od samo dva tjedna pa sve do 20 godina, a veoma mnogo faktora utječe na samu stopu progresije, a najvažnija je imunološka sposobnost obrane tijela od infekcije HIV-om . Stariji ljudi imaju slabije imunološke sisteme i time veći rizik brže progresije od mlađih ljudi. Također na bržu progresiju utječu i faktori kao što su slaba dostupnost zdravstvene zaštite i prisustvo drugih infekcija kao primjerice tuberkuloze. Također naslijeđeni genski materijal ima važnu ulogu u progresiji bolesti pa su tako neki ljudi otporni na određene vrste HIV-a jer je sam HIV genetski varijabilan i postoji u različitim oblicima koji uzrokuju različite stope progresije same bolesti. Raširenost side u svijetu (kliknite na sliku za povećanje). Mnogo ljudi često nije ni svjesno da je zaraženo HIV-om. Tako je primjerice u Africi testiran samo 1% seksualno aktivne populacije, a taj udio je još manji u ruralnim afričkim sredinama. No i samo testiranje ne daje odmah rezultate već je ovisno o vremenu između same infekcije te razvoju vidljivih antitijela nakon infekcije koje često varira i upravo zbog tog razloga pozitivno testiranje na bolest može trajati od 3-6 mjeseci što često puta znači odsutnost svijesti o samom postojanju bolesti. |