U zadnje vrijeme vode se učestali razgovori o problemu klimatskih promjena i globalnom zatopljenju, a kao jedan od glavnih čimbenika koji bi mogao pridonijeti rješavanju tih problema spominju se obnovljivi izvori energije i nuklearna energija. Energetsko pitanje nije samo važno sa strane globalnih klimatskih pitanja već i zbog činjenice da je potražnja energije u svijetu u stalnom porastu, sa godišnjom stopom većom od 3% te će svijet vrlo skoro biti prisiljen istražiti sve moguće opcije kako bi zadovoljio rastuće energetske potrebe stanovništva. Sve ovo naravno vrijedi uz pretpostavku da će trenutna gospodarska kriza uskoro prestati i da će se ponovo javiti povećana potreba za energijom.

Jednu od mogućih opcija svakako predstavlja i nuklearna energija. Nažalost, nuklearna energija u glavama mnogih ljudi još uvijek nosi stigmu prošlosti (Černobil) i to je glavni razlog zašto još dan danas mnogi ljudi pojam nuklearne energije vrlo usko vežu za černobilsku katastrofu. Istina je danas potpuno drugačija i štošta se promijenilo u sektoru nuklearne energije, ponajviše u pogledu sigurnosti. Danas u pogledu sigurnosti rada nuklearnih elektrana možemo govoriti o maksimalnom stupnju sigurnog rada sa gotovo neznatnom opasnošću nastanka nove havarije. Sa ekološkog stajališta je također nuklearna energija daleko prihvatljiviji izbor od tradicionalnih fosilnih goriva jer primjerice nuklearne elektrane ispuštaju pri svom radu otprilike sto puta manje CO₂ od tradicionalnih elektrana.

Životni ciklus nuklearnog goriva. Uran se iskopava, obogaćuje i prerađuje u nuklearno gorivo (1) koje se onda dostavlja u nuklearnu elektranu. Nakon upotrebe gorivo se prebacuje u postrojenje za obradu (2) ili u konačno skladište (3) na sigurnom mjestu. Nakon obrade 95% iskorištenog goriva može se reciklirati i vratiti u upotrebu u nuklearnom reaktoru (4).

Glede same proizvodnje nuklearne energije riječ je o dva dobro poznata procesa - fuziji i fisiji. Fisija koja predstavlja razdvajanje nukleusa je proces ekstremno visoke efikasnosti koji stvara 10 milijuna veći iznos energije od onog dobivenog sagorijevanjem jednake količine fosilnih goriva. Fuzija predstavlja obrnuti proces spajanja nukleusa koji se prirodno događa u zvijezdama; iako je taj proces uspješno rekonstruiran u laboratorijima još uvijek ne možemo pričati o prihvatljivoj komercijalnoj upotrebi. Kada tehnologija dovoljno uznapreduje i sigurnosne mjere budu u potpunosti zadovoljene količina iskoristive nuklearne energije drastično će se povećati.

Danas postoje 442 nuklearna reaktora u radu od kojih je 130 u SAD-u. Sadašnje tehnologije dozvoljavaju samo 1% energije sadržane u uranu da bude iskorištena u termalnim reaktorima. Ova vrsta energije čini oko 11-18 % dostupne totalne energije u svijetu. Tehnologije koje bi znatno povećale iskoristivost te vrste energije još uvijek su u povojima i trebat će barem još poneko desetljeće do njihovog usavršavanja. No ipak riječ je o strahovitom energetskom potencijalu.

Glavni izvor nuklearne energije je dakako uran, a najveća nalazišta urana nalaze se u Australiji. Vađenje urana nije pretjerano skup proces, a glavna je prednost tog procesa izrazito lak transport ka reaktorima po cijelom svijetu. Općenito gledajući nuklearne energija je povoljnija metoda ne samo prema fosilnim gorivima već i prema mnogim obnovljivim izvorima energije. Cijena nuklearne energije iznosi otprilike 3 do 5 centa po kilovat satu, a zahvaljujući razvoju tehnologije u zadnjih dvadesetak godina cijena nuklearne energije konstantno pada za razliku od većine ostalih izvora energije koji su pokazali konstantnu krivulju rasta cijene u zadnjih 20-ak godina.

Sa svim tim prednostima i gotovo zanemarivom mogućnosti nastanka nuklearnih katastrofa nuklearna energija je definitivno jedan od energetskih izvora koji bi trebao privlačiti puno više pažnje u nadolazećim godinama.