U zadnje vrijeme vode se učestali razgovori o problemu klimatskih promjena i globalnom zatopljenju, a kao jedan od glavnih čimbenika koji bi mogao pridonijeti rješavanju tih problema spominju se obnovljivi izvori energije i nuklearna energija. Energetsko pitanje nije samo važno sa strane globalnih klimatskih pitanja već i zbog činjenice da je potražnja energije u svijetu u stalnom porastu, sa godišnjom stopom većom od 3% te će svijet vrlo skoro biti prisiljen istražiti sve moguće opcije kako bi zadovoljio rastuće energetske potrebe stanovništva. Sve ovo naravno vrijedi uz pretpostavku da će trenutna gospodarska kriza uskoro prestati i da će se ponovo javiti povećana potreba za energijom.

Fosilna goriva trenutno su najveći zagađivači Zemlje. Moderno društvo jednostavno je nezamislivo bez benzina, nafte i ugljena, a to su izvori energije koji pokreću moderni industrijski svijet. Vlade bogatih država još se uvijek ne odlučuju na ozbiljnije investicije u čišće izvore energije poput energije vjetra, energije Sunca i geotermalne energije, nego su još uvijek fokusirane na fosilna goriva kao glavne industrijske energente. Jednim dijelom tome su krivi naftni lobiji koji svojim visokim političkim utjecajem kontinuirano potkopavaju ozbiljnije uvođenje alternativnih izvora energije. Jedan od primjera je i rat u Iraku. Da su Amerikanci uložili sredstva koja su potrošili ili će potrošiti na rat u Iraku u alternativne izvore energije mogli su učiniti strašno puno za "zeleniju" budućnost Zemlje. Ali umjesto ulaganja u bolje izvore energije naftni lobi je nagovorio Bush-a da krene u Irak i tamo potroši nekoliko stotina milijardi dolara na besmislene gluposti. Istovremeno su ti isti ljudi pod izlikom rata strašno digli cijenu nafte, a samim time i svoje profite digli u nebo. Za vrijeme Clintona cijena nafte je u prosjeku bila oko $20 po barelu, a 2008 cijena je dosegnula gotovo $150 po barelu.